Ide kraju natječaj za ugradnju dizala. Neki su to teže odradili: "Borili smo se 13 godina, sve smo sami platili"

Nakon što je prošle godine novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada omogućena ugradnja dizala za olakšan pristup slabo pokretnih osobe u postojeće zgrade, a uz sufinanciranje države i jedinica lokalne samouprave, početkom ove godine Vlada je donijela odluku o Programu ugradnje dizala. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) raspisalo je 15. travnja Javni poziv za podnošenje prijava koji istječe 31. kolovoza.

Osnovni uvjet je da stambena zgrada ima najmanje tri kata ili barem jednog suvlasnika koji je osoba s invaliditetom, a u resornom Ministarstvu ističu kako brojne stambene zgrade u Hrvatskoj nemaju dizala što loše utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom, starijih osoba i roditelja s malom djecom.

Bez dizala 16.804 zgrade u Hrvatskoj, većina u Zagrebu

Prema podacima Hrvatske udruge za dizala (HUDiZ), u Hrvatskoj su bez dizala čak 16.804 zgrade s najmanje četiri etaže (prizemlje i tri kata) od čega su samo u Zagrebu 6.672 takve zgrade, a od tih 3.962 u širem središtu grada. U Rijeci je 1.661 zgrada bez ugrađenih dizala, u Osijeku 790, a u Zadru 778. Zanimljiv je, a istodobno i nevjerojatan podatak kako u Hrvatskoj čak 51 zgrada sa sedam katova nema dizalo.

"Prema našoj procjeni, u 25 posto tih zgrada tehnički je teško ili neisplativo izvesti ugradnju dizala pa procjenjujemo da je oko 10 tisuća zgrada u kojima bi se mogla ugraditi dizala", rekao nam je prošle jeseni tajnik HUDiZ-a Zdravko Čizmar.

Također se procjenjuje da diljem Hrvatske u zgradama bez dizala, a s najmanje četiri etaže, živi oko 700.000 stanara.

Država sufinancira trećinu, Grad Zagreb polovinu iznosa

Na javni poziv otvoren do kraja ovog mjeseca mogu biti prijavljene zgrade u kojima nije započela ugradnja dizala ili je započela ove godine. Država će sufinancirati trećinu ukupnog troška ugradnje dizala, a dio će sufinancirati i jedinice lokalne samouprave koje su sudjeluju u tom Programu.

Primjerice, Grad Zagreb gdje je najviše zgrada u koje bi trebalo ugraditi dizala, u veljači je odlučio sufinancirati jednu polovinu ukupnih troškova ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe. U tu svrhu u gradskom je Proračunu predviđen iznos od milijun eura, a u slučaju većeg interesa od planiranog, Grad Zagreb će osigurati dodatna sredstva u iznosu do četiri milijuna eura, stoji na službenim stranicama Grada.

Skuplja ugradnja vanjskih dizala

Uz državno sufinanciranje trećine ukupnih troškova i gradsko sufinanciranje polovine troškova, što ukupno čini pet šestina 83,3 posto, u Zagrebu bi na teret suvlasnika zgrada u koje će biti ugrađena dizala palo tek preostalih 16,7 posto troškova. Pa ako prosječna cijena ugradnje unutarnjeg dizala, prema usporednim podacima nekoliko tvrtki koje se time bave, iznosi 70.000 eura, suvlasnicima bi u Zagrebu preostalo 11.700 eura za platiti. To je iznos bez PDV-a.

Ugradnja vanjskih, panoramskih dizala na pročelja zgrada u kojima nema prostora za ugradnju unutarnjih dizala skuplja je i košta oko 90.000 eura (bez PDV-a) pa naviše. U tom slučaju treba ishoditi više potrebnih dozvola i suglasnosti jer se ugradnjom dizala na vanjski dio zgrade mijenjaju i njeni gabariti.

Prijave za sufinanciranje ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup slabo pokretnih osoba još se mogu podnijeti putem aplikacije na stranicama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a svi uvjeti za ostvarivanje prava na sufinanciranje i popis dokumentacije koju treba predati mogu se naći OVDJE.

"Nismo htjeli da bude hajdučki odrađeno"

Danas je mnogo lakše i financijski povoljnije ugraditi dizalo nego donedavno. O tome ponajviše znaju stanari zgrada koji su to učinili prije donošenja novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada te aktualnog Programa ugradnje dizala u kojemu sudjeluju država i jedinice lokalne samouprave.

Među njima su i stanari zgrade u Gomboševoj ulici u zagrebačkim Dugavama. Oni su zajedničkim naporom i vlastitim sredstvima uspjeli dobiti potrebne dozvole i platiti ugradnju vanjskog dizala. Posao je dovršen 2023. godine, a borba za dizalo stanara Gomboševe 30 sveukupno je trajala čak 13 godina. O tome nam je pričala Zdenka Farkaš, stanarka i zamjenica predstavnika suvlasnika te zgrade od koje je potekla inicijativa.

"Nije tada bilo ni natječaja niti ikakvog sufinanciranja. Kada smo u zgradi dogovorili da ugradimo dizalo nismo htjeli da to bude hajdučki napravljeno. U Zagrebu je tada određeni broj dizala već bio ugrađen, ali unutar zgrada. Međutim, kod nas nije bilo mogućnosti napraviti dizalo unutar zgrade, između stepenica, nego je jedina mogućnost bila ugradnja vanjskog, panoramskog dizala."

"Godinama je bilo zovi, povuci-potegni..."

Od 2010. godine stanari te zgrade pokušavali su dobiti suglasnosti nadležnih gradskih ureda i službi, a kada su načelno dobili odobrenje, još tri godine trajala je formalna procedura.

"Kada smo još davnih dana, dok je još Milan Bandić bio gradonačelnik, dobili suglasnost Grada za izgradnju spremnika za kontejnere za otpad, molila sam da komisija razmotri i mogućnost ugradnje dizala i provjeri je li to omogućeno zakonima i propisima. Godinama je bilo zovi, povuci-potegni dok na kraju nismo dobili suglasnost. Bilo je mukotrpno. U takvim stvarima ne smiješ biti bezobrazan, nego jakih živaca, strpljiv i uporan", kaže naša sugovornica.

Zgrada u Gomboševoj je peterokatnica sa sedam stanova na svakom katu. Od ukupno 35 suvlasnika, Farkaš je na koncu uspjela dobiti suglasnost za ugradnju dizala od njih 33. Stanari zgrade velikom većinom su stari ljudi, među kojima ima i teških bolesnika.

"U garsonijeri na zadnjem katu žive majka i njezina kći s invaliditetom. U stan na četvrti kat tada je doselila mlada obitelj s dvoje male djece. Tamo živi i gospođa kojoj je 86 godina i jedna kojoj su 83. Stanari su većinom umirovljenici i uopće nije trebalo postavljati pitanje kome treba dizalo", kaže.

"Ni od koga nismo ništa dobili, sve smo sami platili"

Ugradnju dizala platili su iz svojih džepova. Sveukupno ih je koštalo oko 500 tisuća tadašnjih kuna. Danas bi to bilo oko 66 tisuća eura.

"Ni od koga nismo ništa dobili. Imali smo nešto novca u pričuvi. Dio stanara, koji su to mogli, dali su po 10.000 kuna odjednom, a za ostale smo digli kredit preko Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva (GSKG). Kakve su danas cijene, dobro smo i prošli. Sada je puno lakše", kaže Farkaš.

Nedugo nakon što su stanari Gomboševe 30 u Dugavama svečano pokrenuli dizalo za koje su se sami izborili i sami ga platili, donesen je zakon, a potom i program koji je bitno olakšao sufinanciranje ugradnje dizala.

"Ružno je što mi koji smo sve to sami povukli i platili, ne možemo dobiti ni eura nadoknade sada kada država sufinancira ugradnju", kazala nam je Farkaš.